LABORATORIJSKE ANALIZE
Bris cerviksa
Bris cerviksa (grlića materice) spada u standardan ginekološki
pregled. Radi se tako što ginekolog koji pod spekulumom ima
direktan uvid i pristup grliću materice, i u zavisnosti od
kliničkog nalaza – sterilnim štapićem, sa vatom na vrhu, uzima
bris cervikalne sluzi sa samog cerviksa, ili iz kanala. To se
radi uz posebnu tehniku, da ne bi došlo da spoljašnjeg zagađenja
uzorka.
Ovo je korisna dijagnostička metoda kojom se mogu
otkriti mikrorganizmi kao što su Chlamydia trachomatis,
Ureaplasma urealiticum, Mycoplasma hominis i HPV (Humani papiloma
virus).
Chlamydia trachomatis
Većina obolelih ne zna da je zaražena jer nema znakova bolesti,
sve dok ne nastupe opasne komplikacije i trajne posledice.
Chlamydia trachomatis (hlamidijom trahomatis) danas je, uz
genitalne HPV infekcije, najčešća seksualno prenosiva bolest u
svetu.
Nelečene infekcije mogu uzrokovati teške
komplikacijekako kod žena tako i kod muškaraca i to: začepljenja
jajovoda, upale male karlice, prekid trudnoće i prevremeni
porođaj, smanjenu plodnost ili neplodnost, povećan rizik od
nastanka karcinoma grlića materice uz postojeću HR-HPV infekciju,
te još kod muškaraca reaktivni autoimuni artritis, povišen rizik
od raka prostate.
Ureaplasma urealiticum i Mycoplasma hominis
Ureaplasma urealiticum i Mycoplasma
hominis su najčešći uzročnici simptomatskih infekcija
urogenitalnog trakta. Osim, poremećaja funkcije jajovoda, danas
se smatra da mikoplazma/ureaplazma mogu biti udružene sa
povećanim rizikom za pobačaj ili razvojne anomalije ploda.
Ukoliko se radi o asimptomatskim infekcijama, kod kojih je
neznatno pojačan vaginalni sekret,mikoplazme se najčešće dokazuju
iz brisa vagine, dok se retko nalaze u brisu grlića materice ili
uretre.
Humani papiloma virus (HPV)
Humani papiloma virus (HPV) je najčešća polno
prenosiva bolest koja pogađa i žene i muškarce.Humani papiloma
virus stvaraju epitelne tumore kože i sluznica. Neki od tipova
ovog virusa uzrokuju rak grlića materice, ali i anusa, vagine i
spoljašnjih polnih organa žene (vulva).
Manifestacije
infekcije humanim papiloma virusima mogu se klasifikovati kao:
latentne ( bez simptoma ), subkliničke ( slabo izražene ) ili
kliničke ( vidljive ), a mogu biti različitih lokalizacija i
izgleda. Najbolja prevencija protiv HPV-a je citološko cervikalno
testiranje žena uz pomoć Papanicolaou testa i kolposkopski
pregled.
Vaginalni sekret
Vaginalni bris na stepen čistoće podrazumeva uzimanje uzroka
sekreta iz vagine, uz odgovarajući metodski postupak.
Razlikujemo šest stepeni vaginalne čistoće, odnosno šest grupa
vaginalnog sekreta.
Prva grupa vaginalnog sekreta
- ovaj nalaz je dosta redak i susreće se kod devojčica pre
puberteta.
Druga grupa vaginalnog sekreta
- ovakav nalaz se smatra normalnim.
Treća grupa
vaginalnog sekreta - ovaj nalaz ima dosta veliki
procenat žena. Bez obzira na to da li smetnje postoje ili ne,
treba da se leči upravo zbog toga što se infekcija lagano širi i
neopaženo pređe u hronična zapaljenja.
Četvrta
grupa vaginalnog sekreta karakteriše se obilnom
žućkastom sekrecijom. Izazivač je gram–negativni diplkok –
gonokok. - poznata je pod nazivom triper ili kapavac. Gonokokna
infekcija nekada prođe nezapaženo, ili se usled nedovoljnog
terapijskog tretmana gonokok preseli ushodno i ugnezdi u
cervikalnim žlezdama, tako da tu može dugo da nezapaženo boravi,
ali i da izazove veoma ozbiljna oboljenja organa karlice.
Peta
grupa vaginalnog sekreta izazvana je bičarem koji je
normalan stanovnik završnih partija debelog creva–Trihomonas
vaginalis.
Šesta grupa vaginalnog sekreta
nastaje usled infekcije Candidom albicans.
Amniocenteza – genetska analiza
Amniocenteza se obično radi između 15 i 20 nedelje trudnoće pod
kontrolom UZ. Izvodi se radi analize plodove vode i culture
ćelija i ova anliza je bitna da bi se utvrdilo da li beba ima
genetskih ili hromozomskih abnormalnosti, kao što je Daunov
sindrom, Tarnerov ili Klinefelterov sindrom. Ova analiza se
takođe vrši da bi se procenila zrelost pluća bebe ukoliko se
planira raniji porođaj, takođe da bi se utvrdilo da li je sa
plodom sve u redu ukoliko je drugačiji Rh factor kao i da bi se
dijagnostifikovale ili isključile infekcije uterusa (materice).
Amniocenteza je veoma precizna analiza. Rezultat se čeka 2
nedelje.
Sve češći razlozi za ovu vrstu analize su godine
pacijentkinje (preko 35).
Biopsija horionskih čupica
(C.V.S. - Chorionic Villi
Sampling)
Razlog za ovu dijagnosticku metodu je najcešće da se eventualni
poremećaji otkriju znatno ranije, brže i jednostavnije uz gotovo
isti rizik za dalji tok trudnoće.
Biopsija horiona se
izvodi u periodu od 8-12 nedelje trudnoće. Pre intervencije
ultrasonografski se proveri veličina embriona , srčana akcija i
pokreti.
Indikacije su- kariotipizacija, metabolički
poremećaji, fetalne infekcije (rubella), analize fetalne DNK.
Detekcija pola može biti medicinski značajna radi otkrivanja
bolesti vezanih za pol (hemofilije , distrofije, poremećaji
imuniteta i metabolička oboljenja.
Rezultat se čeka 1-2 dana.
Double test
Dabl test je test kojim se određuje rizik od Daunovog sindroma. Ustvari on detektuje stanja fetusa pre rođenja. Ovaj test dijagnostikuje hromozomske abnormalnosti koje se mogu javiti nakon koncepcije.
Triple test
Tripple test je skrining test kojim se meri nizak ili visok nivo AFP ili abnormalan nivo estiola i HCG-a. Iako je primarni razlog za skrining identifikacija genetskih anomalija, tripple test se može koristiti i za dijagnostikovanje višeplodne trudnoće ili trudnoće koja se sporije razvija nego što bi trebalo.
Quadruple test
Test obuhvata biohemijsku analizu 4 hormona krvi majke u periodu između 15-18 nedelje trudnoće i to: alfa feto proteina, beta hCG-a, nekonjugovanog estriola i inhibina A. Na osnovu ovog testa moguće je predvideti bolesti kao što su Duanov, Edvardsov, Smit-Lemli Optizov sindrom kao i poremećaje u razvoju nervne cevi, preeklampsiju, abnormalnosti placente, gubitak ploda, prevremeni porođaj, abnormalnosti u razvoju abdominalnog zida. Najnovija istraživanja ukazuju na sve veći značaj testa u postupku predviđanja i drugih hromozomskih bolesti kao sto su: triploidije (tip I i II), Tarnerov sindrom, Mozaična trizomija16 i Trizomija 13.